Marketing organskih poljoprivrednih proizvoda

Posrednici u prometu organskih poljoprivrednih proizvoda imaju često presudan značaj za uključenje nekog proizvođača u organski pokret. Prvo pitanje koje postavljaju organski poljoprivredni proizvođači je: kako ću prodati svoje proizvode? U zavisnosti od odgovora na ovo pitanje donosi se konačna odluka. U Srbiji se može primetiti da otkupni tokovi organskih poljoprivrednih proizvoda funkcionišu relativno dobro u poređenju sa onima koji su vezani za konvencionalne poljoprivredne proizvode.
Temu o marketingu organskih poljoprivrednih proizvoda možda je najbolje započeti činjenicom da je konzumiranje organske hrane staro koliko i čovečanstvo. Nažalost, upravo su ljudi ti koji su usled davanja prednosti ekonomskim efektima poljoprivredne proizvodnje u odnosu na ostale, doveli do situacije da danas najveći deo prehrambenih namirnica koje koristimo u ishrani ljudi i stoke, imaju u sebi štetne materije po zdravlje. Tužna je istina da se danas moramo boriti za ono što smo već imali, davno pre.
U velikom broju tržišno razvijenih zemalja, gde su upravo negativni efekti tog razvoja najizraženiji, tražnja za organskim poljoprivrednim proizvodima je u stalnom rastu. Promet ove vrste proizvoda se na svetskom nivou kreće u obimu od oko 40 milijardi US dolara. Pri tome najznačajnija tržišta su SAD i Kanada (promet oko 17 milijardi dolara), Evropa (promet oko 16 milijardi dolara) i Jugoistočna Azija (pre svega Japan - oko 5 milijardi dolara). Stopa rasta tražnje i potrošnje organske hrane u SAD je u poslednjih šest godina neprekidno na nivou od oko 15 % godišnje, dok uobičajeni prehrambeni proizvodi nemaju nikakvu stopu rasta.
Površine koje su angažovane u organskoj poljoproivrednoj proizvodnji su još uvek u malim procentima u odnosu na ukupan poljoprivredni potencijal (prosečno oko 5%) ali su u stalnom porastu. Najveći broj zemalja u EU je u domenu poljoprivredne politike postavio sebi za cilj da u narednih pet do deset godina te procente višestruko uveća. Primera radi, u Holandiji je cilj da se do 2010. godine organska poljoprivreda praktikuje na 10% od ukupnih poljoprivrednih površina. Više je nego očigledno da prisustvo organske hrane na trpezi sve većeg broja potrošača širom sveta nije modni hir, nešto što će vremenom da se promeni i ode u zaborav, nego stalna težnja da se hranimo pravilnije tj. kvalitenijim namirnicama i tako doprinesemo našem zdravlju i očuvanju životne sredine.
Specifičnost poljoprivrednih proizvoda da se u najvećoj meri moraju prerađivati kako bi zadovoljili zahteve potrošača, prisutna je i kod organskih poljoprivrednih proizvoda. Zbog toga se u proteklih deset godina razvio čitav niz malih i srednjih preduzeća koji su specijalizovani za preradu organskih poljoprivrednih proizvoda. To znači da danas pored upotrebe proizvoda u svežem stanju, organske poljoprivredne proizvode možete konzumirati i kao prerađevine nastale od interganih žitraica i uljarica, lekovitog bilja, začinske paprike, genetski nemodifikovane soje, sušenog, smrznutog i pasterizovanog povrća.